KOLAČIĆ SUDBINE
Slučajno sam se namjerno spotakla na tebe, tu na dnu nekih stepenica u izgubljenom gradu. Ovdje gdje još samo vrane pjevaju uspavanke za male djevojčice. Dala sam ti kolačić sudbine u kojem moje ime ne piše.
Nisu mi ubrizgali strpljenje, a ni trpljenje. Nisam taj šećer što izaziva ugodu dok se topi u ustima. To je za neke jednostavne ljude koji život ne traže. Kokos sam što zagrebe desni i grlo i onaj tvrdi lješnik u sredini. Tek kad me dobro sažvaćeš osjećaš kompletan ukus svim svojima čulima. Pravljena sam po nekom čudnom receptu. A ne volim ni sama obične slatkiše. Više mi odgovara čokolada sa dodatkom soli.
Vidiš, volim ove noći u kojima se moj svijet sasvim slučajno preljeva preko ruba čaše i slova klize po tastaturi. Dala sam ti kolačić sudbine u kojem moje ime ne piše. Nije život, srećo moja, čekanje, već jedna luda trka.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar