MIKROFON TI LJUBIM
Volim ove noći, kad se rime na pola zaglave i zaglavim se s njima i ja negdje na pola ludila. Ti siluješ tonove, a ja slova. I crno-bijele tipke se rastaču u nekom ćošku atmosfere.
Ljutnja klizi kao kaplja znoja niz čelo i obraze. Udaram se po prstima da ne ode u eter, tipkanje nema boju i visinu tona, nedostaje mu i mimika. Volim ljude gledati u oči kad se karte stavljaju na sto. Istina uvijek reži. Ja ne znam da predem nisam iz sorte mačaka, oprosti mi to. I danima se sukobim sa svojim prstima, a rečenice siju svoja jaja na vrhu jezika. Kad nađeš vrijeme za mene, da me jednom pogledaš u oči, istine će preplivati od moždanih vijuga do jezika. Publika nek gleda premijeru nekog novog filma.
Silujem slova, jer strah me da riječima neću dati pravi ton i boju, stanem i napišem ti ništa, a reći ću ti što mi zapinje po duši kao komad kokice po nepcu koji ne možeš saprati. Mikrofon ti ljubim oprosti što ne predem, nisam iz porodice mačaka.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar