NI MUZA NISI KAKO TREBA 

Ljuta sam, znaš. Ili malo više ljuta. Ne, lažem, ljuta sam strašno, bijesna sam, kao pjesnik kojem su oteli pero, svezali ruke.
Imao si samo jednu svrhu u mom životu, samo jednu ulogu. Bio si muza. Kad ne umiješ biti ni muza kako treba, šta drugo očekivati od tebe. Kakve su ovo ideje da ispariš iz moje glave u hladnom novembru? Nekreativan si kao mraz što lijeno stoji na vjetrobranskom staklu. Ja hoću vjetar, kišu, vatru i oluju, a ne tvoje jadno klizanje po mojim viugama.
Toliko si loša muza, toliko da si sasvim beskoristan u ovom novembru. Kupit ću večeras novo pero od tečne čokolade. Neka mi svežu ruke bademom u cimetu. Neka me ulijepe šećernom vatom. I bit ću slipava i sretna. Nije me briga ni dijabetes da dobijem od toliko šećera. Zaljevat ću papir ljutim okusom višnje. Istopit ću se kao kocka leda u nekoj ulici diskretnog svjetla, nećeš uništiti moju umjetnost.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna