ZBUNJENA
Pobrkali su mi se osjećaji. Trenutno stojim u haosu kosmosa i svako sazviježđe me mami sebi.
Osjećam, a šta, pojma nemam, jedino znam da definitivno postojim jer duša nije ravna crta. Ja bih malo da izađem iz vrtloga vasione. Ima li kakva usputna stanica, prenoćište za zbunjene? Samo da negdje kofer ovih ludih snova zagubim. I da nestanem u nekom praskozorju gdje se planine s nebom ljube. U duši mi se pomjeraju tektonske ploče. Zemljotres se odigrava u pola grla. Plavi peškir začini snove.
Mjesečino koja svićeš ovih dana, može li kratka pauza od misli, od mašte, od sanjanja? Samo sam malo zbunjena. Hvala.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar