GOLA PUTNICA U BUSU ZA NEGDJELAND

GOLA PUTNICA U BUSU ZA NEGDJELAND

Ona se ogledala u bistrim potocima šapata, u sigurnosti njegovih ruku. Lice je otkrivao nova ogledala svog postojanja u talasima njenog smijeha dok je prvi put, nakon cijelog jednog života, glasno pjevušilo stihove starih reklama i to samo zato da čuje njen smijeh. Tražio se u rijekama sreće i nalazio je svoje ja u njenim dubinama. Ona je vidjela njega onog njega koje je vapilo da bude viđeno u očima voljene, a Lice je vidjelo nju, onu nju koja je bila skrivena ispod hiljade bijesova i razočarenja.

Bus se lagano zaustavio. Lice i Ona su začuđeno pogledali ka vratima. U bus za Negdjeland ušla je nova putnica. Njeno obnaženo tijelo je gotovo opasno zauzimalo prostor busa. Istina, gola, kao od majke rođena, se primicala Licu i Njoj, lakim, neopterećenim korakom. Korakom koji je sezao u dubine duša, tamo gdje su pohranjene najstrašnije tajne i događaji od kojih bi svaki prosječan čitalac mogao osmisliti skandal, a natprosječan čitalac bi dohvatio dubine potpunog razumijevanja duša koje su se svojim ograničenim znanjem nezaštićene borile sa okolnostima. Istina, baš onakva surova kakva jeste, bestidno je pokazivala svoje rane i ožiljke, svoju patnju i bol, svoja odbacivanja i nepripadanja, svoje sitne radosti i svoje velike tuge. Lice i Ona su netremice slušali taj govor oštriji od mača i teži za svariti od kamena. Govor koji bi sve putnike zaglavljene u busevima za nigdje odveo u kukavička odustajanja, govor koji je u busu za Negdjeland sijao povjerenje.

Lice i Ona su napravili mjesto između sebe za Istinu i obujmili je sa dva zagrljaja povjerenja, onako kako majka zagrli dijete koje je poderalo kožu koljena i spusti mu zaštitni poljubac na čelo čvršći od bilo kojeg pancira. Istina je, možda po prvi put u životu, našla toplo okrilje kojem pripada, baš takva kakva jeste, surova, opasna i ranjiva. 

Tahanyk