ŽENA ZA SJEĆANJA

ŽENA ZA SJEĆANJA

Ona je bila žena za sjećanja. Tvorena je od komponenti čistog smijeha i radovanja. Nosila je u sebi hiljade dijelova tuge i jednu kompaktnu bol. 

Bila je čas malo dijete, čas razigrana djevojčica. Bila je vještica na metli i magična vila. Bila je mir i bila je rat. Bila je stotinu nijansi drame i jos toliko čarobnog praha ludila. Onog ludila što ga sretan ubrizgavaš u vene. Onog ludila bez kojeg nikad više ne možeš. A eto, bila je ona žena za sjećanja. Uragan što ostavlja trajno zapamćen trag.

I oni su pobjegli nemoćni, a ne mogu od nje u sebi samima. A ja, ja ne mogu bez njene drame, bez  njenog ludila. Ne mogu ni sat, ni dan. 

Bila je žena za sjećanja, a meni je trebala njena oluja, njen neizbrisiv trag i svaka pora njenog uma koji iritira i umiruje. Meni je trebala baš takva, sa

svim sastojcima, svaki dan.
Tahanyk