NIJE MI CITIRAO JESENJINA
Nije mi citirao Jesenjina. Citirao mi je Sokrata, Hala i Platona. Jesenjinove lirike mi je poklonio, da im tražim onaj neki svoj smisao.
A ja nisam žena od romantike, samo mi duša nekad sniva pod krošnjama oboljelih šljiva. Vidim lišće od srebra i zlata. Travnjake tratinčica s mirisom miska. Vidim ptice šarenih krila što poje stihove mladog Jesenjina. I čujem bistre vode što vole kamenjare. Na poljima od mirisne lavande sviraju tonove meni poznate. I smijem se kao malo dijete dok tražim teme za nova istraživanja.
Ne, nije mi recitirao tužne stihove Jesenjina, od kojih se melanholija uvlači u pore. Čitala sam sama bolećive stihove pisane za duše umorne:
"Mene je dopao udes nezavidan.
Oduvek sam mnogo trpeo, žudeo,
Od čame mi duša katkada zarida." Jesenjin
Sreća, pa mi nije citirao Jesenjina da ne remeti zvuk moha smijeha. Jesenjinove tuge su za neke romantike. A ja sam samo žena koja nekad sniva tople predjele. S romantikom imam neki kratak spoj, nikako nam ne ide.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar