SVIM DIVNIM PJESNICIMA
SVIM DIVNIM PJESNICIMA
Sinoć je tuga prekrila balkansko nebo nad pjesničkim glavama. Takla je u one duboke čestice duše. A pjesnik, uvijek malo čudan lik iz perspektive spavača, mora da nahrani svoje žudnje. Nije da hoće, niti da se tjera. Riječi mu klize kao glina u rukama vještog vajara. Svoje tuge uzima polako kao da su od kristala i daje im oblik. Ne želi da se polome, da ih nema i duša pjesnička putovala bi samo po površinama spavača. Pjesnikinja dušu u boje odijeva i suzom ružičaste naočale sa života skida. U pjesniku tuge imaju hiljade oblika, a pero koriste spretnije od noža. Tugu pretvore u bol, u bijes, u izazov za spavače. Pjesnikinja traži priču tvoju samo za se. Laž oćuti u dubinama svojih atoma. Šamare istine jede kao čokolade. Ne ljuti pjesnike, u njima živi džungla emocija i jezik kojim tuge lako pretvore u ratove. Otrovat će te istinama. I suze će pretvoriti u psovke ako zatreba. Znaš, pjesnici plaču bez svjedoka.
Sinoć je tuga prekrila nebo nad pjesničkim glavama. Sinoć smo lomili vlastite kosti i ronili po najdubljim tajnama. Jutros su naše pisanije ugledale svjetlo dana. Tuga je naša ljubavnica u bezbroj oblika i nijansi. Znate li koliko nas svaku noć sa njom spava?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar