HAIKU NA TRAVI

Noć je poklonjena za san. A ja, pomalo na svoju ruku, uvijek zaspim u neki baksuz vakat. Ima li gdje kupiti hvatač baksuznih snova? 

A noću? Eh, noć ti je utočište slikara, pjesnika, ljubavnika i svih drugih ludaka. Prvo pokušam da spavam. Ne ide mi taj sport, jednostavno nismo svi talentovani za sve. Sjetim se nekog čaja, kažu dobar za spavanje. Napravim čaj, san je odlučio ići negdje drugo, a ja onda pišem. Nekad je to haiku na djumbiru, recimo: Potok modar, zaspala je kapija, ključa nema. Sljedeću noć bude haiku na kamilici: Voda bistra, zaspalo cvijeće, na dnu okeana. A tek haiku na valerijani: Gusjenica spava, do određenog roka, a leptiri brzo umiru. 

Naspavam se u baksuz vakat, a noću onda pišem haiku na travi. Da mi komšije nisu uvijek tako pospane, mogla bih i usisavati. Zabranjujem sebi uzimanje olovke u 3:15 ujutro, baksuz je to vakat za pisanje.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna