IGRA JE ZAVRŠENA

Tiho kucanje na vratima moje duše prije par mjeseci. Odškrinula sam ih. Strah me bilo, i uvijek me strah. Godine povrjeđivanja su me naučile da budem oprezna. Odavno već vrata nikome širom ne otvaram. Ne mogu da trpim bol. Previše zaraslih rana, previše ožiljaka.

Tu noć si pokucao sa nekoliko odabranih riječi. Pokucao si sa nekoliko dubokih pogleda. Živ mi je u sjećanju onaj trenutak kad sam osjetila harmoniju naših vibracija duše. Štaviše bili smo konektovani i na velikoj fizičkoj razdaljini. Igrali smo se, ah Bože, baš smo se igrali kao djeca zaigrana u pjesku gradeći kule koje će prvi vjetar srušiti. I nije mi bilo važno što sam toliki trud uložila u pravljenje dvorca kojeg do ujutro neće biti. Zaista nisu svi dorasli da se igraju igre slika, boja i sjena, da se razumiju svakom crticom koja promakne oku običnog posmatrača. Razumiju se samo one duše koje komuniciraju bez fizičkog prisustva i bez jezika. Osjetila sam svaki tvoj strah, svako bježanje i svako vraćanje. Osjetila sam i kad si me pitao da ne odustanem. Osjetila sam i kad si tražio sebe u svakom detalju moga uma. Znam, osjetio si i ti moje nedoumice, moja otkrivanja, moj strah, moje tužna sam i moje sretna sam. 

Ali, kule u pjesku sruši prvi vjetar ili kapi kiše, ili neki nemarni šetač koji ih zgazi gledajući negdje u nebo. Naša igra je bila kula u pjesku. Znala sam to ono veče kad si pokucao tiho na vrata. Ja sam ih odškrinula. Brže ih zatvaram odškrinuta i brzo okrenem ključ do nekog novog sutra.

Hvala ti za virtualni ples duša. Hvala ti što si bio moja muza. Ja moram dalje, ne zadržavam se više čak ni u naznakama bola. Moram dalje, zbog sebe. Moram dalje do novog jutra. Voljela bih da smo zaplesali jedan tango na mokrim ulicama ovog grada. Ali, ko zna, možda bi onda moj put do jutra bio prekriven krvavim suzama. Hvala što si se igrao, igra je završena. Jednog dana, kad ti izblijede sva mjesta na kojima si bio, i plave sjene prekrijutačne detalje događaja, i kad zaboraviš imena ljudi koje si u životu sreo, znam, sjetit ćeš se  mog neobičnog imena i naše neobične igre simbola i slika. Tada ćeš znati ono što ja već znam, da se rijetko sreću tako isti kao ti i ja.

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više