POBJEĆI ILI OSTATI

Stezao je lance od cvijeća. Polen se lijepio za njenu kožu. Trzala je zglobove šaka u želji da se otrgne od te ljepljive zvijeri. Zrnca polena su se uvlačila u sitne rezove na koži. Topila se u prugama krvi. Zaputila se venama u svaki dijelić njenog bića. Osjećala je svaki pokret srca koje je raznosilo njegov polen svud u njoj. 

Napokon, cvijetni lanci popustiše. Mogla je pobjeći. A stajala je. Korak nazad i pobjeći će. Sigurnost je opet dostupna. Svuda okolo miris opasnosti kao pauk je pleo mrežu. Pobjeći ili ostati? Uvehlo cvijeće leži na podu. U njegovom oku tamni sjaj. Poziva da skočiš i nestaneš. Gleda zglobove šake. Lanci su spali. Slobodna je. Ili ipak nije? Okreće se. Njegov odraz je u ogledalu. Unezvijereno traži vrata. Tu su negdje, moraju biti.

Polen joj se uvukao u svaku kap krvi i znoja. Pobjeći ili ostati? Od sebe ili od njega? Stoji na pragu. Opasnost zavodljivo pleše u zraku.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna