DA BI STISNUO KLIKERE MORAŠ PRVO DA IH IMAŠ

Razočarat ću te. Možda je ovo prvi put da svjesno razočaram nekog drugog, a ne sebe. Postala sam suviše svjesna vrijednosti življenja, postala sam suviše svoja. Ali razumijem te, možda bolje nego iko drugi. Mi, obični smrtnici, razumijemo samo ono što smo prošli na vlastitoj koži. A ja sam istom stazom bosa koračala dok se oštro kamenje usijecalo u moje tabane. Znam kako boli svako dobro jutro i svako ljubavi protisnuto kroz zube, znam kako boli svaki odlazak na počinak, znam kako žulja zategnut čaršaf i svaki prevoj jorgana, znam ka
ko su gorki zalogaji tufahija dok se spuštaju niz grlo. Znam kako ujeda kiseo osmijeh i bole mišići lica dok namještaš grimasu za slikanje. Kažem ti, hodala po istom putu.

O da, sanjala sam kao i ti, da će sve jednom proći i vjeruj mi proći će, kad klikere u gaćama prvo nađeš, pa onda stisneš i odlučiš živjeti po uputama duše. Sanjala sam kao i ti da će tamo neko, negdje, ostati onaj isti kojeg sam voljela, kojem sam se radovala i mimohod kad ga sretnem, da će ostati onaj neko ko će me čekati, tako ranjenu od puta, i zagrliti me, ko će me voljeti kao da nikad nisam ni otišla. Jer zaista i nisam bila otišla. Moje je srce ostalo zarobljeno u njegovom. Ali, moram te razočarati. Snovi se ne ostvaruju uvijek. Niko nikoga ne čeka. Sve se promijeni. Ljudi se promijene. Ni ja nisam ista. Odavno ne vjerujem ljudima, odavno ne vjerujem šarenim lizalicama, odavno ne vjerujem lažovima. Naučila sam  da samu sebe ne razočaram. Često stisnem te klikere i postalo je tako lako, stisnuti i okrenuti se, otići, sa osmijehom na usnama, sa zahavlnošću u srcu na prilikama da živim za trenutke. Stisnem klikere i kada boli do koštane srži, i radujem se što sam imala jednu igru, što sam imala jedan dan, što sam imala jedan osjećaj. Ne čekam nikoga. Ko treba da dođe, doći će sam. Ko treba da ostane ostao je. Čekanje je gubljenje vremena. 

Žao mi je, dragi moj. Razumijem da se nadaš, razumijem da se u svakoj mojoj priči tražiš, razumijem da tražiš slamku u mojoj rečenici na kojoj piše "čekam te". Ne živi u zabludi, ne čekam nikoga više, ni minute, a ne dana ili mjeseci. Muškarac je onaj koji ima klikere da ih stisne u gaćama, a oni bez klikera svakako nemaju nikakvu funkciju. 

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više