NEVRIJEME JE MOJE VRIJEME
Nevrijeme je moje vrijeme. Volim kad strah malo začini noć kao miris bagrema proljetni kišan dan. Kap L`extase se cijedi niz vrat i ogrne me cvjetni buket položen na mošus i amber. Vozimo se nekom divljom cestom, zaboravljenom od ljudi. Obavijeni baršunastim tonovima " ne mogu ga popraviti". Ah, divlje nikad ne popravljam!
Svjetla grada su se odavno izgubila za nama. Vrpca boje razljevene tinte prekriva ti oči. Povjerenje je najteža igra! Odavno sam ga izgubila. Strah je i mene.  Igrajmo igru! Na rubu šume opija miris vlažne zemlje i borovine. Zamućen trag svjetala mog automobila slika po mraku. A doba je zrelih jagoda! Skidam povez. Hvala što si vjerovao! U daljini plešu svjetla grada u kapima kiše.
Stojim spuštenih ruku, otvorenih dlanova. Veži me lancem od tratinčica, da mogu pobjeći! Traži me! Na mojim usnama slatkast okus višanja! Miris ekstaze i straha! Kiša se sljeva niz lice! Oslobođeni u mračnom raju! Prepušteni simfoniji čula! Jučer i sutra ne postoje! Nađi me! Možda zadnji put nekome vjerujem.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna