KURVA
Tahanyk
Sa prvim dahom kroz bol iscuri plač iz usta novorođenčeta. Kroz bol prvi put spoznamo život. Donosi nam i odnosi po vlastitom nahođenju. Ne pita nas koje su naše želje i potrebe. Prolazimo kroz njega nesvjesno, boreći se sa kamenčićima na putu. Ponekad to nisu kamenčići već stijene, pa kopamo tunele, kao na prisilnom radu. Nekad nas i počasti. Poneki smijeh, radost, neko dobro.
Kako godinu odmiču, sve više shvaćam da je život najveća i najbolja kurva. Zavodljivi ples oko šipkice, ta kurva je savladala do posljednjeg detalja. Zavede nas svojim gipkim pokretima, svojom raskoši. Prepustimo se. Onda nam sveže ruke metalnim okovima koji se usijecaju u kožu. Anđeoski ples se pretvara u djavolju igru. Omami nas, pa nas muči. I tako do posljednjeg smiraja. Kad pomisliš da je ta kurva od života napokon odlučila da nam dozvoli predah, ona uzme bič, pa nam kožu cijepa. Svaka mu čast kako je vješt da nas digne i lomi. Pola života proživimo u strahu i borbi.
A onda spoznaš, odjednom, u sasvim nevažnoj minuti dana, da je svaka borba beskorisna, da si se bojao uzalud. Digneš bradu, visoko, nasmiješ se u lice životu i ne čekaš da ti ta kurva ostvari želje i snove. Prihvatiš ulogu koju ti je kurva dala i ne otimaš se. Ne, nije dama, dame su dosadne, pristojno bezlične, ograničene, mirne, uredno počešljane, sa malim šeširićem na glavi. Da život nije kurva bio bi dosadan kao dama u chanel sakou. Ovako uvijek neku predstavu priredi. Jebeš scenu bez drame. Oslobodiš se i igraš ulogu do kraja.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar