IGRA ŠARENIH TRATINČICA

U jednoj drugoj dimenziji, malo iznad ovog dosadnog svijeta, ima tamo  jedno mjesto za igru.  Jedino pravilo je da igra šarenih tratinčica nema pravila. Šta je igra sa pravilima? Samo niz ograničenja? Kako dosadno! 

U tom mjestu za igru neko se igra riječima, neko slikama, a neko smiješa sve skupa u mentalni izazov duginih boja. Za neke igre su rođeni samo rijetki. Igra zahtjeva vezivanje sa svim nijansama suštine rastočene u nama samima. A rijetki su oni igrači koji mogu dokučiti sve nijanse naših boja. I najsitniji detalj, nezamjetljiv oku običnog posmatrača, postane klackalica između raja i pakla.  I što bi Hese rekao u svojoj Igri staklenih perli "Bio je to ili visok stepen mudrosti ili najobičnija naivnost, ali onaj ko je mogao da živi za svaki trenutak, ko je toliko živio u sadašnjosti i umio da cijeni svaki mali cvjetak na putu i vrijednost svakog najmanjeg razigranog trenutka, tome život nije mogao učiniti ništa nažao."

Zar je važno da li je mudrost ili naivnost sve dok igra traje u trenutku vremena? Na izazov odgovor je izazov. Sve ili ništa. Igra te obuzima svojim oblicima i bojama, svojim zarezima, svojim upitnicima. Postaneš blaženo ovisan, napojen sa nepresušnog izvora svoje mašte. Maštu preljevaš u realnost  kroz  svaki potez poput tanga, koji je istovremeno i izazov i odgovor.


Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna