LUDOST, SMRT i JOŠ PONEŠTO
Volim ovo pisanje. Sve što nemam hrabrosti reći tebi, mogu da ostavim na papir. Pamtim detalj prvog susreta, neplaniranog, neočekivanog. Fiksirana tvojim pogledom u tami neke sobe zaronila sam sasvim bespomoćna u tvoje nijanse. Svaka izgovorena riječ je imala boje svjetla i tame, vrtila se negdje okolo i u nama.
Niti riječi, niti boje, niti pogled iz tame za sve ljude ne znače isto. Ogrnuo si me novim svijetom tonova, otvorio si godinama zaključane odaje. Probudio si ono što sam davno uspavala na modroj postelji sa uzglavljem od krvavih ruža. Rukom sam povlačila nesigurne linije crteža samo za tvoje oči. Svaka tačka je bila misao. Znaš i sam da ne volim obične stvari ni obične ljude. Sve obično je tako normalno i morbidno dosadno, lažno naivno, još lažnije nevino. Nekako mi uvijek polazi za rukom da iznenadim i samu sebe. Tako i crtež postade mapa do skrivenih odaja.
Tvoja ludost je dovoljno luda da shvati moju ludost. Znamo jako dobro da su život i smrt dvije stranice istog lista. Razljevat ćemo tintu po stranici života dok luda mašta ne postane stvarnost, smijat ćemo se i plakati, sve do granice boli, jer smo spoznali da se smrt rađa iz života i život iz smrti.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar