KAFA SA OKUSOM PACIJENTA SA SKORO DIPLOMOM


Skupilo mi se umora od odmora. Održavam se budnom velikim količinama kafe. Uvijek tražim produženu u veliku šolju. Taj mi izraz, prečesto ponavljan, postao dosadan. A kod nas još uvijek ne služe zanimljive kafe s okusom ličnosti. Iz nekog sasvim zvjezdanog razloga počela sam da eksperimentišem.

Ove sa okusom ličnosti mi se sviđaju. Volim ja malo čudne ličnosti. One normalne su dosadne kao produžena u veliku šolju. Večeras razmišljam koju aromu da dodam. Novinara, plesača, pjevača, ili neku drugu koju je čak lako i srimovati. Skoro pa i pjesmu napisati za bukvar za odrasle. Večeras mi je prijateljica otkrila okus mentola. Čudan je taj okus, dovoljno čudan za moj ukus. Dovoljno mentola da toliko hladi po jeziku, da hladnoća zapravo pali. Dvije oprečne stvari u jednom iskustvu. I tačno znam koja se ličnost uklapa. Liči malo na trganje latica tratinčica u igri "voli me, ne voli me". Preambiciozan je to naziv, igru tratinčica bih preciznije nazvala "hoću, neću", ili "smijem, ne smijem". Obzirom da sam lijepo odgojena, zahvaljujući mami i tati, ime ću da preskočim. 

Još se igram davanja imena, ne mogu da si pomognem, jače je od mene. Ovoj "hoću, neću" kafi sa okusom mentola "hladi, pali", nekako treba pomoći. To je kao da odete kod doktora da vas liječi, a on bolesniji od vas, pa se ne zna ko je tu pacijent, a ko doktor. Mislim da bi skoro pa savršeno ime za ovu kafu bilo kafa s okusom pacijenta sa skoro diplomom.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna