PTICA LUTALICA 
Ponekad čovjek mora otići, da bi se vratio. Da bi se vratio onom sebi kojeg usput ostavlja kraj puta. 

Možda volim odlaziti češće od prosjeka. Možda zato jer previše sebe ostavljam po putu. Kad se potrošim moram otići da sebe sebi vratim. Ili sam samo ptica lutalica. Volim šetati od mjesta do mjesta, u svakom mjestu nađem dio sebe. Ovih godina mnogo mene je ostalo negdje, toliko mene da nisam sigurna da ću svoje puzle uklopiti na tačno mjesto gdje su bile ranije. Možda im tu više i nije mjesto. Možda nađem tu drugu sebe. Ne žalim ja za tim ostavljanjima sebe. Svaki tren vrijedi malo bogatstvo. I svaka izrečena i neizrečena ljubav, i svaki poljubac, i svaka suza, i svaki smijeh i svaki bol. Oni što sebe ne ostavljaju žive u sterilnoj epruveti dosade. Ne žalim za noćima ni za danima. 

Ja sam ptica lutalica. Dijete koje se igra puzli. Pa oprostite, idem da ih sastavim po sjećanju ili po željama ili žmireći, ne znam. Saznat ću kad stignem na destinaciju svog okupljanja. Nalaženje sebe uvijek je najveća avantura. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna