MIJENJAM TI IME OPET, OPET

U mojoj duši su puhali vjetrovi sahare. Mrsili su kosu, uvlačili se u sve pore. Igrale su mi pred očima razne fatamorgane. Žedna sam krepavala gledajući zvjezdane lampione. Osjećam još uvijek u noćnim morama okus razvučene pljuvačke i okus krvi sa ispucalih usana. I onda si se pojavio ti. Različite sam promjene doživjela od one prve kapljice vode kojom si mi počeo napajati dušu. Pa si prešao na kašičicu, pa na slamčicu. Utkao si svoje kapljice u likvor moje kičme. Inspirisao si moje rime, Inspirer. Osjetila sam da postojim.

Sretnemo se ponekad, namjerno slučajno. Dohvatiš mi ruku namjerno slučajno malo duže. Znam i sama se ponašam čudno, sasvim drugačije, potpuno za mene neprirodno. Znaš one sitne riječi poluglasno rečene, male tajne, sitne kao zrnca pijeska. Znaš one riječi izgovorene dok imam daha i hrabrosti da ih kažem. Jer za deset sekundi, ostat će nerečene. I sve male želje će s njima ostati skrivene. Previše života mi je prošlo u gušenju riječi, previše želja je ostalo živjeti u mašti. Inspirer, potakao si me da ih stavim na papir. Ali ne, to nije sve. Potakao si me da ne pričam samo prstima po tastaturi, jeste da je tako lakše. Potakao si me da izgovorim naglas, jednostavnim jezikom ono što je stajalo pod bedemima, što niko prije tebe nije uspio.  Potakao si me da skočim u svoj strah, zadržim dah i oćutim tvoje usne. Usne, žive, mekane, tople, tako stvarne. Nisu bile više snovi i sjene.

Vidim moram ime da ti mijenjam u imeniku opet. Inspirer, nisi više samo magličast trag u glavi, nisi samo rima u stihu, nisi samo pažljivo birana riječ. Da, sve si to još uvijek, ali ne samo to. Mijenjam ti ime opet, ovaj put evo odgovarat će Kisser. Kisser je i nadahnuće i nov okus postojanja. To će najbolje da ti pristaje za sada. Nekako sam osjetljiva na imena.
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više