OSLOBOĐENA

Stezao me lanac oko vrata. Urezivao se u osjetljivu kožu. Vlastite riječi su mi ispunjavale grlo, betonirale glasnice. Ni dah ni glas, već čini mi se, stotinama godina nisu izlazili iz mene. Samo sam željela disati, samo sam željela reći. Zar je tako teško reći? Zar je čekati lakše?

Postoji svijet svuda oko mene, oko tebe. Postoji svijet iz kojeg imam privilegiju da s vremena na vrijeme pobjegnem. Na nekoj cesti, praznoj od ljudi, praznoj od vremena. Na nekoj cesti punoj nas uživamo privilegije. Na dlanu osjećam pore tvoje kože. Toplina zagrijava  već toplu noć. Osjetim svaki prevoj tvoje ruke. Svaki drhtaj.  Sekundu predugo zadržavanje. Provlačenje kože preko kože. Svako tvoje želim. Svako moje želim. Ne mogu da dišem. 

"Sviđaš mi se!". Napokon riječi se procijediše u vibraciji glasnica. Lanac oko vrata gromoglasno puče. Želim da vrištim tako jednostavne riječi, tako lagane koje su me toliko dugo davile. Sviđaš mi se, sviđaš mi se! Lične granice nestaju ko linije pisane kredom odmah poslije kiše. Razljevaju se, krive i odlaze. Ne postoji vrijeme, ne postoje ljudi, ne postoje lanci. Napokon mogu da dišem, mogu da se smijem kao ono malo dijete koje je samo željelo da se vrti u krug na polju tratinčica. Riječi nastaviše ispadati kao žetoni iz slot mašine, oslobođene mojih ograda. Beton se topio sa glasnica kao kašika šećera u tvojoj kafi. Pitam se čemu je služilo čekanje, čemu još čekati? O da, možda je strašno kad gledaš nečije oslobođenje. Možda je zapanjujuće vidjeti kako slobodno dišem, kad većina je udavljena.

Izvini i ne brini, to sam ista ona ja koja svaku noć ogoljena do duše stoji pred ogledalom u svojoj banji. Ista ona ja koju inspirišu pločice. Ista ona ja koju sada vidi još neko osim mene. Izvini i hvala ti. Oslobođena sam svojih strahova, oslobođena sam svojih nedoumica. I vidi naši demoni plešu. I vidi, nisam umrla zbog riječi, i vidi nisi umro od dodira ruke. Znaš li koliko me bilo strah strgati lance? Znaš li koja je bura bjesnila dok sam osjećala okus ledene kafe? Znaš li da su mi dlanovi bili mokri od straha? Znaš li da se bojim možda više od tebe? Znaš li da si me oslobodio od mene?
Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više