ONI ŠTO VOLE IZDALEKA
Kažu: Smanji plamen. A to ne bih bila ja. Taj tračak šibice. Taj plamičak svijeće. Ta logorska vatrica na kojoj se promrzle ruke griju. Kažu mi: ti vatru isijavaš, ti je i kontrolišeš. A ko bi onda bila ta neka druga ja? Kakva ja? Dama sa šeširićem i savršeno poredanom svakom dlakom na glavi?
Tahanyk
p.s. Hvala na inspiraciji svima koji u tome učestvuju nesvjesno.
Kažu: Smanji plamen. A to ne bih bila ja. Taj tračak šibice. Taj plamičak svijeće. Ta logorska vatrica na kojoj se promrzle ruke griju. Kažu mi: ti vatru isijavaš, ti je i kontrolišeš. A ko bi onda bila ta neka druga ja? Kakva ja? Dama sa šeširićem i savršeno poredanom svakom dlakom na glavi?
O ne, to nisam ja. Ja sam možda vatrena stihija, takva kakva jesam, ja sam. Prži, znam, razumijem. Bol je stalni zvonar na mojim vratima. Opekotine kontinuirano previjam. Nikad ne radim stvari na pola. Na put ne idem ako neću do kraja. Kažu: Opečeš ih, pa bježe da u prste pušu. Ne znam drugačije, to sam ja. To su oni. To si ti. To je onaj neko drugi. Mene ili voli do kraja ili izdaleka, ali na pola upaljača neće ići. Onda radije nemoj nikako. Tih što vole izdaleka, nespremnih da zaista gore, imam na pasja preskakala. Oni su željezo, obično željezo. Na plamičku svijeće se ne kali čelik. Grafit postaje olovka, krta, ili se kristalizuje na 900 stepeni i nastaje dijamant.
Šta ćeš da budeš? Drvena olovka razbacana svuda po svijetu ili rijetki dijamant? Šta ćeš da budeš? Željezo ili čelik? Ili ugrij promrzle ruke ili ugrij život cijeli. Možeš biti sve što želiš ili jedan od mnogih što vole izdaleka.
Tahanyk
p.s. Hvala na inspiraciji svima koji u tome učestvuju nesvjesno.
Primjedbe
Objavi komentar