NAJVAŽNIJI LJUDI
Jebi ga, uvijek zakasnim. Zakasnim da kažem prokleto jednostavne riječi : Volim te, najvažnijim ljudima na svijetu. Nikad ništa ne uradim na vrijeme.
Nisam bila najposlušnije dijete. Sjećaš se kad si kuhaču slomila od sto jer sam dva dana provela zatvorena u vikendici plačući što je Winetou umro na kraju trećeg dijela. I danas mi je to smiješno. I onda kad sam trčeći za izgubljenim janjetom ugazila u govno i molila te da mi nogu odsječeš. A ti si prala moja prljava stopala. I dala si mi da šišam lutke i od jastuka da pravim konje. Niko nikad nije napravio maslenicu kao ti, naravno sa šniclama kao prilog. Gljive sam počela jesti jer je tvoj vrganj bio simfonija okusa.
Mogla sam doći možda i više puta da s tobom popijem kafu. Užasno mi je žao što nisam. Naučila sam napisati stih, napisati priču, a nisam nikad naučila reći volim te. Nisam naučila reći dvije najvažnije riječi na svijetu. Uvijek, pa čak i danas lakše ih je napisati nego reći. Mogla sam te zagrliti više puta. Mogla sam svašta. Molim te, ne idi. Ostani još, ostani da ti stignem reći volim te. Zakasnila sam da tetku ispratim na vječni put i pošaljem to jedno volim te da joj se nađe za svaki slučaj. Ti me sačekaj molim te, moram ti nadoknaditi svako propušteno volim te. Ne, nisam ni gruba ni bezosjećajna, samo te dvije riječi uvijek se zaglave ko kost u grlu. Izvini za sve što sam propustila. Vremena je tako prokleto malo uvijek.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar