KAFA SA OKUSOM  PLESAČA

Ljetna kiša prede kao mačka na limenim krovovima. Kažu najskuplji su snovi. Ja sam teški hedonista, ne pitam za cijenu užitka. Učim uvijek od najboljih. 

Ples je započeo čedno, sa valcerom. Ruka u ruci, poneki osmijeh, malo razgovora. Ruka je sišla malo tu niže gdje se spušta plesna haljina. Obrisi valcera lagano se gube u tami. Nestaju skupa sa razumom. I ne, ne mislimo više ni ti, ni ja. Tijela se sama dogovaraju oko sljedećeg pokreta. Ovo već liči na tango. Koljeno na tvom struku. Malo prkosa. Nisam poslušna. Takva sam. Već vidim, ukrotit ćeš ovaj prkos koji se udomaćio u mojim venama. Tango odlazi s posljednjom kapi kiše koja se otopila na vrelom krovu. Šutimo. Riječi su totalni višak. Ovaj prljavi ples miriše na mentol. Na toj vrelini se topi posljednja kocka prkosa kao da je od šećera. Postoji tačka na kojoj svi skinemo maske lažne skromnosti i stida. Ona tačka iza koje nema granica. Gdje sve je igra u kojoj nema pravila. Tamo gdje sve je jednostavno, gdje žedan se napoji, gladan nahrani, gdje svako ko traži dobije što želi. Tamo na liniji uma gdje prestaje gluma, hedonizam počinje. Ruke nestaju u pučini primanja i davanja. Sve razlike od valcera do prljavog plesa su isparile poput kiše sa vrelog asfalta. Uvijek biram samo najbolje, ipak sam hedonista. 

Kafa večeras ima okus oraha sa začinom obrisa mojih tratinčica na tvojim usnama. Znaš imam čudnu naviku davanja imena svojim kafama. Svaki tvoj korak prati usaglašen pokret ruke, ramena, usana i stomaka. Ti si poput divljeg vjetra, a meni se svidjaju divlje stvari i divlji ljudi. Moja si kafa sa okusom plesača.
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više