MIJENJAM TI IME ZADNJI PUT
Toliko puta sam te premjestila u imeniku od A do Z da mi je postalo naporno da pratim gdje si trenutno. Dobro se čuvam da ti slučajno ne bih zapamtila broj telefona, jer kad dođe vrijeme za delete sa telefonom ću lako, šta ću sa svojom glavom. Odlučila sam da te smjestim na jedno mjesto, dovoljno si se našetao po perivojima mojih misli i telefona toliko da ćeš ti dobiti upalu mišića, a ja upalu tetiva na prstima.

Uvijek ćeš imati nekog da ti pomogne da pobjegneš, takvi su privremeni ulagači u tvoju sreću. Hajde, uredu je, znam da je lakše. Šta ćeš, čovjek k´o čovjek vezen je od krhkog materijala. Ne zamjeram ti. Vidjela sam cijeli svijet živih mrtvaca, da sam danas već sigurna da je ovaj svijet Plutonovo carstvo. Drži vas sve tu zarobljene. A mi koji smo prosuli krv i znoj po oštrim rubovima stijena i dosegli drugu stranu smo udahnuli život. Teški su to smjerovi za penjanje, mora se dosta trenirati. Međutim, ti si dobio temperaturu od prvog uspona. Znoj ti se slijevao niz čelo, a čak još ni kap krvi nisi prosuo, pa si se uhvatio za slamku bježanja od vlastitih demona straha. Bijeg je uvijek privremen. Slamke bježanja su van tebe, a demoni su u tebi, žive od tvojih otkucaja srca. Pomisliš nekad da su podstanari, ali nisu. Oni su tvoji domaći, oni su ti. Sve do trenutka dok tvoj strah ne postane tvoja radost bit ćeš živi mrtvac kao i većina prosječnih. Prosječnost je tako dosadna. Neko ide gore, nego mora nazad.
Moj put ide dalje, preko sljedeće planine straha na kojoj ću da ostavim komade svoje kože i svoje kosti. A ti ćeš da se baviš bježanjem. Bježanje postane sidro prosječnosti. Bježanje postane navika. Bježanje je odlika živih mrtvaca. Stoga, mijenjam ti ime zadnji put, ne posljednji, poslije posljednjeg može doći još neki put, a poslije zadnjeg nema više. Postajemo ono što su naše navike, a ti si naviku već odabrao, pa će ti odgovarati Escaper. Da, slaže ti se uz unutrašnje lice.
Tahanyk
Predobro napisano..svaka cast :)
OdgovoriIzbrišiHvala ☺️
Izbriši