BUJRUM ŽIVOTU 

Zdravo živote. Hajd bujrum u moj svijet. Da se predstavim. Ja sam ona na koju si bio zaboravio dugi niz godina. Sramota je da pitaš koliko. Da, ona što si je ostavio na nekoj zaboravljenoj cesti po kojoj živi ne hode. Ona što je nijemo stajala dok si ti otišao drugima. Mijenjao si ih kao Don Žuan ljubavnice. 

Znaš, nisam plakala na toj cesti. Ne znam plakati. Moje suze su davno okamenjene. Nisam ni stajala na jednom mjestu. Stagnacija je uvijek dosadna bila. Padala sam, oh i te kako sam padala. Pad nije dosada. I ustajala sam, da bih mogla ponovo pasti. Ne mogu da si pomognem, pa morala sam nekako ubiti dosadu. Razumiješ ti to već nekako. Vidim ima neko vrijeme sjetio se ti mene ostavljene. Duguješ mi. S kamatama. To što ti je prolazilo kod drugih malo je. Nisam ti ja ljubavnica koju možeš zadovoljiti jeftinim prividom. Dupe je danas džabe, a duše su rijetka i skupa roba. A ja čudna žena, volim rijetke i neobične primjerke. Hoću sve. To malo što si naučio dati dovoljno je za otplatu glavnice. Ali nisam ti ni nikakva humanitarna organizacija, pa da ti praštam dugove. Dug je dug. Dođeš mi kamate. 

Tako da molim te, da bi nam računi bili čisti i u balansu želim malo začina. Led, med, mentol, argan, eurokrem. Šta će mi sutra naumpasti pojma nemam. Idemo po redu i po još "repete". Molim te kad serviraš nek bude i slasno i dekorisano. Sve ove godine bez tebe, živote, naučile su me da znam šta volim. Ti se nastavi truditi, a ja ću da drsko tražim sve, sve što mi duguješ.  Drago mi je što smo se upoznali.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna