TEMA OVOG LJETA

Došlo je ljeto gotovo isto kao i svake godine. Dosadašnje teme ljeta su uglavnom nalikovale na "volim te još", "ti si mi u krvi", bez tebe ne mogu ja". Ove godine ljeto ko ljeto, malo sunca, malo kiše i oblaka, malo mora i planina. Ali tema napokon nova "nisam ja ta što ti treba, ali mogu da ti ostavim moj broj".

Konačno bezbolna tema. Oslobađajuća. Ženske teme su prepune suza i boli. Prva stvar koju žena savlada je da nauči da umre. Onda ide teški dio kako da se ponovo rodi. I prođe vremena, dosta vremena, dok žena ne shvati da  nijedan trenutak njenog života nije vrijedan umiranja i patnje koju ono nosi sa sobom. Dečki to lakše savladaju, ili ako ne lakše, ono barem brže. Divno je kada svijet možemo gledati istim očima, kroz naočale boje vječite igre. Kad se zadržimo samo do smijeha, a na put suza uopće nemamo više potrebu da stanemo. Divno je biti vječito dijete i igrati se do iznemoglosti. Od malih nogu nas uče da smo "princeze", da se trebamo ponašati onako ili ovako, da trebamo biti ispravne cijelom svijetu, jer šta će svijet reći. Pa smo dobre i ispravne. I onda nailazimo na neke pogrešne stalno. Ne treba nama princ, da mu služimo do kraja života. Neko vas je slagao. Ne volimo ni da čistimo po kući, ne volimo da ribamo kadu, ne volimo da peremo prljavo suđe, usisivač nam je robija. Ne volimo da trošimo vrijeme na razgovore sa vašim dosadnim rođacima. Zaista, nemamo nikakvu potrebu da sjedimo sa vašom mamom ili tatom. Nije nam zanimljivo biti dio dosadne forme. Prošle smo to sve i vidjele da nismo za to rođene. Rođene smo možda prerano, za novo doba. 
Naučile smo da je ljubav igra, naučile smo da ništa ne traje zauvijek, naučile smo da je zanimljivije kafu piti u lokalu dok flertuješ sa konobarom, naučile smo da se zabavimo u svakom trenutku života i da mesar na jedan osmijeh i slučajno otkopčano dugme viška uvijek izabere najbolji komad mesa samo za nas. Naučile smo da je
život lagana stvar, da je život smijeh i šala. Dosadni muškarci nisu neko ko nama treba, a ni mi nismo žene koje dosadnim muškarcima trebaju.

Ko zna, možda negdje postoji neko ko neće poželjeti vezati divljinu u nama. Možda negdje postoji neko ko će trčati s nama kroz zelene poljane uzbuđenja i ostajati bez daha, ko će letjeti bez odredišta, ko će plesati bos u blatu, ko će se smijati mjesecu i aplaudirati zvijezdama. Možda postoji neko želi živjeti, a ne život proživjeti na samrtničkoj postelji. Ovi ležači na samrtničkoj postelji mogu dobiti samo broj, a samo hrabri mogu iskusiti igru života.
Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više