TEMA OVOG LJETA

Došlo je ljeto gotovo isto kao i svake godine. Dosadašnje teme ljeta su uglavnom nalikovale na "volim te još", "ti si mi u krvi", bez tebe ne mogu ja". Ove godine ljeto ko ljeto, malo sunca, malo kiše i oblaka, malo mora i planina. Ali tema napokon nova "nisam ja ta što ti treba, ali mogu da ti ostavim moj broj".

Konačno bezbolna tema. Oslobađajuća. Ženske teme su prepune suza i boli. Prva stvar koju žena savlada je da nauči da umre. Onda ide teški dio kako da se ponovo rodi. I prođe vremena, dosta vremena, dok žena ne shvati da  nijedan trenutak njenog života nije vrijedan umiranja i patnje koju ono nosi sa sobom. Dečki to lakše savladaju, ili ako ne lakše, ono barem brže. Divno je kada svijet možemo gledati istim očima, kroz naočale boje vječite igre. Kad se zadržimo samo do smijeha, a na put suza uopće nemamo više potrebu da stanemo. Divno je biti vječito dijete i igrati se do iznemoglosti. Od malih nogu nas uče da smo "princeze", da se trebamo ponašati onako ili ovako, da trebamo biti ispravne cijelom svijetu, jer šta će svijet reći. Pa smo dobre i ispravne. I onda nailazimo na neke pogrešne stalno. Ne treba nama princ, da mu služimo do kraja života. Neko vas je slagao. Ne volimo ni da čistimo po kući, ne volimo da ribamo kadu, ne volimo da peremo prljavo suđe, usisivač nam je robija. Ne volimo da trošimo vrijeme na razgovore sa vašim dosadnim rođacima. Zaista, nemamo nikakvu potrebu da sjedimo sa vašom mamom ili tatom. Nije nam zanimljivo biti dio dosadne forme. Prošle smo to sve i vidjele da nismo za to rođene. Rođene smo možda prerano, za novo doba. 
Naučile smo da je ljubav igra, naučile smo da ništa ne traje zauvijek, naučile smo da je zanimljivije kafu piti u lokalu dok flertuješ sa konobarom, naučile smo da se zabavimo u svakom trenutku života i da mesar na jedan osmijeh i slučajno otkopčano dugme viška uvijek izabere najbolji komad mesa samo za nas. Naučile smo da je
život lagana stvar, da je život smijeh i šala. Dosadni muškarci nisu neko ko nama treba, a ni mi nismo žene koje dosadnim muškarcima trebaju.

Ko zna, možda negdje postoji neko ko neće poželjeti vezati divljinu u nama. Možda negdje postoji neko ko će trčati s nama kroz zelene poljane uzbuđenja i ostajati bez daha, ko će letjeti bez odredišta, ko će plesati bos u blatu, ko će se smijati mjesecu i aplaudirati zvijezdama. Možda postoji neko želi živjeti, a ne život proživjeti na samrtničkoj postelji. Ovi ležači na samrtničkoj postelji mogu dobiti samo broj, a samo hrabri mogu iskusiti igru života.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna