OTKAZ ILI PA-PA

Kakav je to roller-coaster bio. Povlači te sila koja želudac diže u grlo. Okrene te preko glave nekoliko puta zaredom. Teče adrenalin kao voda iz slavine. Kulminacija je negdje nadohvat neba. Oblaci pod rukom. Sreća i strah se miješaju kao zaprška. Oslobađaju se u nekontrolisanom smijehu nošenom na krilima ptica. 

Prije prvih melanholičnih nota jeseni, proživi čovjek jedno ljeto. Ljeto u krilima anđeoskih lica. Neki čamac bez sidra na ljuljašci valova. Pjesma cvrčaka. Koktel iluzija. Ekstaza življenja. Pomjeranje granica. I ništa poslije ljeta nije više zanimljivo. I svakoj pjesmi nedostaje još jedna notna rečenica. I svakoj čaši nedostaje jedna kockica leda. I svakom kamenu nedostaje okus soli. Melanholija neprospavanih noći se skuplja na očnim kapcima. Umor stiže svoju žrtvu na posljednjem dahu. 

Hvala živote, na pozorišnim daskama. Hvala na svjetlima scene. Dajem otkaz. Moram da sredim arhivu sjećanja dok teče otkazni rok. Još jedan oproštajni vikend van vlastitog komfora, sa pečatom uzbuđenja. Živote, šaljem ti pa-pa iz svojih divljina. Do ponovnog viđenja u novo buđenje Sunca.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna