KOPANJE
U rijetkim slobodnim trenucima bavim se kopanjem. Nije zbog kondicije, ne kopam lopatom po površini teške zemlje. Moja kopanja su mnogo dublja, i lopata nije ni od kakve koristi.
Kopam po svojim demonima. Preraslo mi u hobi. Imam rokovnik, na lijevoj strani bilježim grijehe, na desnoj izgovore. Na kraju svakog dana razmatram izgovore i uvijek ih prekrižim. Kad je desna strana iskrižana, na lijevoj ostaje samo grijeh. Tako da mi je hobi zapravo bilježenje vlastitih grijeha. Imam previše iskrižanih strana. Ni više ni manje od svakog od vas. Sasvim dovoljno da niko od nas ne spada u one koji smiju baciti kamen. Ima među nama razlika. Ja kopam i znam one koji kopaju po svojim demonima. Neko nikad ne zakopa ni samu površinu bojeći se monstruma koji će izroniti. Postoji ta jedna osnovna razlika među ljudima. Jedni kažu: "Kriv/a sam.", a drugi kažu: "Uvijek sam ispravan", pa lažu najviše sami sebe. Ja sam u opciji "kriva sam". On je sebe uvijek stavljao u red onih "uvijek sam ispravan." Zapisala sam jednom i njegove grijehe prema meni. Moji grijesi u odnosu na njegove izgledaju poput sevapa.
Kopam zbog kondicije srca, svuda po sebi. Ono "Kriva sam" ima miris tamjana. Možda mi nekad svi oproste, a možda oprostim i sama sebi. A "uvijek sam ispravan" ima miris progonjena zvijeri. Ne volim taj miris straha.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar