VJEŠTICA
Njen život je bio jedna realistična balkanska priča. Miran, tih i povučen. Često se osjećala kao vila iz neke priče. Posao joj je bio da svi ljudi oko nje budu sretni i zadovoljni. Ispunjavala im je želje. Ali nije imala čarobnog štapića, pa je morala uložiti dosta truda. Njene dvije ruke su uspijevale svašta da stignu. Bila je tu, ali niko nije primjećivao njeno prisustvo.
Jednoga dana, umorna je pala s trećeg sprata. Od tog pada pomakli su se ekseri koji su je čuvali čvrsto prikovanu za pogrešne prioritete. Kad se probudila iz dugogodišnjeg stanja kome u kojem je provela decenije svog života sve se promijenilo. Ona je bila ona, a sasvim nova. Njen jezik je jasno izražavao njeno mišljenje. Nije više bio poslušan da stoji iza zuba. Svađala se s njim, svađala, ali neće da sluša. On svoje kaže i ne pita za posljedice. I tako joj je jezik narušio imidž vile. Što je više postojala, sve više je ličila na vješticu. I to vještica koja je izgledala odlično, koja je jahala na valovima muzike, plesala ko boginja i uživala u životu. Vježbala je niz godina i postala majstor belaja. Režirala je drame i da je radila u filmskoj industriji dobila bi Oscara i Zlatnog medvjeda. Ostavljala je svoj autentičan potpis na tuđim tijelima, dušama, automobilima.
Da, bila je to vještica, koja je ostavljala iza sebe šok, a bez nje nisu mogli. Bila je san koji se ne da uhvatiti. Bila je želja jasno iscrtana, a neuhvatljiva. Bila je fatamorgana. Bila je tu, a nije bila ničija. Poslije nje sve vile su bile monotone. A ona, ona je bila vještica sa vilinskim prahom u kojem želiš da se udaviš.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar