HORMON SREĆE

Hormon sreće mi se zatačkao u kockicu leda sa pogledom na magično pozorište. 

Tamo gdje si pomilovao moju mokru kosu i držao me za obraze. Tamo gdje si čuvao moje rane da ne krvare ponovo i mazao moje modrice od života. Tamo gdje su nam oči bile mutne kraj bistre vode. Tamo gdje smo saprali svoje maske česticama joda. Tamo gdje imena ne postoje, ni vjere, ni nacije, ni gradovi, ni države, ni godine. Tamo gdje se slova mješaju kao gemišt. Tamo gdje si me učio kako se broji kamenje i kako se skupljaju školjke. Tamo gdje si me vezao mjesecom dok sam tonula u valove. Tamo gdje se veče prosulo po nama slikajući sve boje proljetne trave. Tamo gdje si utonuo u svoje demone sa anđeoskim osmjehom na usnama. Tamo gdje sam potonula za tvojim osmjehom u svoje paklene odaje. Tamo gdje ne postoji ti i ja. Tamo gdje su raj i pakao ista odaja.

Hormon sreće mi se zatačkao ovih dana negdje po vrh tebe. Vidiš, za sreću je potrebno samo po malo od tebe, malo anđela, malo đavola i ono malo skrivene mene.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna