KAFA SA OKUSOM LEDA I MEDA

Na nekoj cesti razljevena mrlja, slipava poput meda. Neki je lakšeg, neki težeg okusa. Lijepi se za prste, za lice, za kosu. Ne mogu teških okusa. Daj nešto lagano, taj med topiv pod prstima, dok melanholičan ton se razvlači kao nit agde sa ruba kašike. Ne žurimo nigdje. Polako će se rastopiti i led i med na vreloj žegi asfalta kojim su posute ceste budnih, dok se opijeni rukohvati misli dodiruju u ciku zore na nepoznatim rijekama. A spavači trče pomahnitalo u svoje zabranjene snove. A budni ližu med sa prstiju i otapaju led u vrele zore. I jedni i drugi imaju samo sada.
Samo pekari i mi se nijemo pozdravljamo. Spavači zaključavaju svoje snove u sehare za neki novi put u zabranjeno. Održavam se budnom u dnevnom svjetlu noćnih spavača navučena na
kafu sa okusom leda i meda.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar