BOL

Jesam li ikad pisala o bolu? Ne mogu da nađem nijedan svoj tekst koji eksplicitno priča o bolu, a sve što sam napisala ikad je u svojoj suštini inspirisano bolom. Zapravo, preživljavanjem bola. 

Bila sam na bojnim poljima, što svojim, što tuđim. Vidjela sam mrtve i ranjene. Vidjela sam ljude kako golim rukama zatvaraju rane velike kao grotla vulkana. Vidjela sam ljude kako vuku svoje izlomljene kosti po kamenjarima. Vidjela sam uplakane od površinskih rana, plakali su zbog straha. Vidjela sam šivene i imobilisane. Bila sam jedna od njih. Plakala sam kad niko ne čuje, ruke su mi ogrezle u vlastitoj krvi, iste sam kosti lomila po hiljadu puta. Bila sam kao i oni i rasporena i šivena. Bila sam u groznici i bunilu jedva preživljavajući minute, a ne dane. Davali su mi čaj i antibiotike. Anestezirali su me. Dezinficirali su me. Dezinficirali su me od boli. A bol, taj podmukli glumac u prvom činu uvijek nosi kostim smijeha. U drugom činu nabaci kostim ljubavi. U trećem činu komedija se pretvara u tragediju, romansa u horor. U završnoj sceni svi smo umrli ko zna koji put, a bol se još cereka iznad naših glava.
Iza smijeha joj viri očnjak koji se zariva u naše meso. Svaki put se nadamo da je posljednji put. Priželjkujemo smrt, a smrt ne dolazi. I pomišljamo svi mi, nikad više takvog bola, nikad više ni mrtav ni ranjen na životnom bojnom polju. Ali čovjek kao čovjek, često mazohista, povjeruje onom prvom činu i priča krene iznova. Iz svakog novog bola nova ruža okružena bodljama, novi cvijet, novo sutra.

Poneki od nas bol pretvore u umjetnost, u lajt motiv, u frazu, u fotografiju, u sliku. Daju bolu druga lica, druga imena, druge događaje, drugu šminku i na kraju i drugu priliku. O čemu bi umjetnik pisao, skladao, pjevao, slikao da nije bola u svim njegovim oblicima. I da li je vrijedilo preživjeti, često se svako od nas pita. A koliko bi dosadan život bio da nismo preživljavali? Bio bi opet životarenje bez adrenalina. Da, vrijedilo ga je živjeti, vrijedilo je krvariti, vrijedilo je plakati, vrijedilo se bojati, vrijedilo je zbog umjetnosti.
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više