KUKAVICA

Nije znao da je ima, a cijela je bila njegova. Bila je od onih žena koje ne štede ljubav. Nije je mogao vezati, nju veže samo ljubav.

Strah da će ona jednog dana shvatiti da on nije vrijedan tolike ljubavi drobio mu je utrobu. Strah da će se ona probuditi iz sna i otići od njegovih laži i bezvrijednosti. A ona je bila žena koja je voljela njegove demone. Ljubav je za nju potpuna jedino kad voliš i sve dobro i sve zlo. Tako potpuno čovjek mora da voli i sam sebe. Strah ga je prognao na rub grotla u kojem se spaljuju sve stvarne ljubavi. Tu je bacio nju, njenu ljubav, sve njeno što je imao, a nije posjedovao. Spalio je u njoj i anđela i đavola. Spalio je ljubav koja je njegova bila. 

Znaš, nakon tog gorenja, ne postoji ništa što može da je impresionira. Samo se još naljuti kad joj kažu da je kukavica. Kukavice nikad nisu izgorile na plamenu takve ljubavi. Kukavice pristaju na učmale prosječnosti. Kukavice miješaju pojam privremene strasti sa lomačom ljubavi. Kukavice nikad nisu imale snage za prepuštanje ravno suicidu sa osmjehom. 

Bila je demon, bila je anđeo, bila je bezobrazna, bila je kučka, bila je vila, ali nikad, baš nikad nije bila kukavica. Kukavice koriste sve alate manipulacije.
Kukavice smatraju da je davanje mrvica dovoljno. 

Takvu "kukavicu" kao što je ona ne impresionira nekoliko vaših mjernih jedinica za dužinu, ni kompliment, ni večere, ni pića, ni loše šale, ni "uh" ni "aham" kad vam riječi ponestane, ni parfemi, ni avioni. Možete platonski voljeti njen labirint pod cerebralnim korteksom. Možete ga i mrziti. Vaš je izbor. Ko je ovdje kukavica, vi ili ona?
Tahanyk 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna