PRODAVAČICA ILUZIJA

Dolazi uvijek obavijena naljepšom svilom. Svila je plavičasta, mekana i skliska. Smijeh joj je zvonak i pokreće čovjeka na akciju. Ona je poput najljepše lude gljive što te mami da je zagrizeš i umreš sretno otrovan.

Sjećaš je se? Poznaješ je i ti, i ti, i ti. I nas dvije smo stare drugarice. Svima nama vrijeme prolazi, a ona je uvijek tako svježa i mlada. Tako je inspirišuća. Miris njen prosto mami, ostavlja bez daha. Voli igre "ima me, nema me". Sakrije se ponekad iza dlanova i tebi cijeli svijet nestane. A onda se vraća sa inficirajućim osmijehom. Ona je droga što ti trnoviti put prekriva ćilimom od cvijeća i vodi te do ruba litice. Pruža ti ruku kad toneš na dno mora. Ona te omami poput ljubavi kojoj se apsolutno predaješ gubeći sebe. Ona je svaka tvoja želja. Vidiš, ona i ja smo stare prijateljice. Predugo je ona na ovom svijetu i savladala je sve socijalne vještine. Uvuče se pod kožu. Ne možeš bez nje. Postaješ ovisnik. Kad se navučeš na droge imaju programi za skidanje, a kad se navučeš na nju nema niko ko ti zna pomoći. Oni od kojih tražiš pomoć isti su ovisnici kao i ti sam, kao i ja sama. Bolestan bolesnom ne može pomoći. Išla sam za njom. Smijale smo se skupa. Udisala sam miris mošusa u svakom njenom pokretu. Hvatala sam je za ruku kad se davim. Gubila sam sebe da bih postajala ona. Jednog dana smo trčale po ćilimu od cvijeća tik tu do ruba ponora. Smijale smo se skupa. Prodala mi je to poslijepodne posljednju iluziju koju je čuvala za mene. Nisam imala čime da platim. A željela sam da je kupim na tom rubu ponora. Morala sam da je imam. Tražila je dušu, dala sam joj dušu. Rekla mi je da skočim. Vinula sam se, i letjela sam kao ptica svoj posljednji let. Bojala sam se pada i molila je da mi pruži ruku. Ali u plaćenoj cijeni nije bilo ništa gratis. Dočekao me mrak i tama, tvrdo tlo, slomljene kosti i iskasapljeno moje tijelo. Tu, na tom dnu, na kojem nema ništa osim moje krvi, kostiju i srži sam se izliječila ovisnosti teškim triježnjenjem od iluzija. Užasno je boljela amputacija sna. Tu sam našla sebe.

Znaš, sretnemo se ona i ja ponekad, onako usput. Osmjehne mi se, ali ja više ne padam na njene osmijehe, na njen miris, na magličaste prevoje njenih koprena. Mahnem joj onako usput i krenem dalje po svom trnju, plivam po svom dnu, davim se i čupam. A Nada, naša prodavačica iluzija, ode negdje drugo. Ovakvi, poput mene, nisu joj ciljana kategorija.
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više