NOSIM CRVENO DANAS

Ujutro dok pređem preko parkinga dobijem informaciju o svom izgledu. Po usputnim pogledima, a i onim skrivenim, znam da jutros odlično izgledam. Pogledi se teže kontrolišu od jezika. Ne zanima me kakva sam u tuđim očima. Ljudi vide svakako samo ambalažu koju sam danas navukla. Svakako niko ne vidi mene. 

Nosim crveno danas. Crvena ima magične moći da preživljene izdaje pretvori u radost, u pustolovinu, u strast, u hrabrost, u bijes. Crvena je boja krvi, te divne tekućine života. Ovaj osjećaj intenzivnog života u meni je mješavina i radosti i bijesa, i hrabrosti i strasti, i onog nagona da se tjeraš do krajnjih granica u ovom danu odlazećeg mjeseca iz plačljivih riba. A ja nisam naučila plakati, pa nikako da dodam malo te ženske vode da me ljudi lakše svare. Nosim crveno danas i ne pristajem na stare obrasce moje nevidljivosti i trpljenja. Uznemiravam te male ljude čiji je krajnji domet spremanje ručka. Uznemiravam sve te žene koje su nezadovoljne vlastitim životima i koje vide prijetnju u meni. Osjećam kako se širi miris ženskog straha. Ne mogu reći da mi je žao, bila bi laž. Svako nek rješava svoj problem. 

Da, nosim crveno danas i to je jedino što ljudi vide. Ne vide, klizave ceste, planinske odrone i nijanse smrti koje su vodile do moje crvene. Nosim crveno danas i imam glavnu ulogu u svom filmu. Ne prezam od scena drame i strasti, od scena smijeha i grijeha.  Nosim crveno danas, a ljudi će svakako vidjeti ono što hoće i širit će svoje otužne mirise.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna