PRAZNI PROSTORI
Postoje prazni prostori. Toliko prazni da u njima nema ni tišine ni zvuka. U njima se ni šapat ni vrisak ne čuje. U njih možeš da sipaš i vatru i vodu i led i nećeš naći ništa.
Postoje ti prazni prostori u kojima nestaje i novac i zlato, u kojima i zagrljaji i poljupci se gube, u kojima nema ni vremena ni zraka. Punimo ih svi. Punimo ih bezuspješno pokušavajući da ne bole. Prazni prostori najjače bole, kao prehlađen želudac kad se grči bez hrane u njemu i tjera suze na oči. U praznim prostorima nestaju i suze i jeka smijeha i grčevit vapaj nesretnoga i krv i žuč prolivena. Prazni prostori samo bole, samo noću, samo kad čovjek se skine go poput novorođenčeta i prepušten praznini što zjapi, praznini za koju od dana rođenja traži lijek.
Neka bole, a bole više od svih napisanih riječi, više od svih isti a izgovorenih, više od svih laži u svečanom pakovanju. Neka bole, jer tamo nikad više neći se useliti niko i ništa.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar