Princ ponoći
PRINC PONOĆI
Jedno ljeto, sunčanih dana i kišnih popodneva. Grmljavina zapljusne nervni sistem. Obuzme nas fini strah potopljen toplim kišnim kapima. Izlazimo s druge strane sopstvene kože. Plešemo van vlastitog stisnutog komfora.
Pod plaštom ponoći koračao je ovim gradom. Počašćen izgledom Apolona. Kroz vene mu teku promili hrabrosti ili ludosti, ko bi to znao. Količina je također upitna. Imao je onaj sjaj u očima. Imaju ga rijetki. Oni rijetki navučeni na adrenalin. Bio je onaj izuzetak koji potvrđuje pravila. Dovoljno da zna šta hoće i dovoljno da ga nije briga. Principi su se pred njim topili kao kocka leda u čaši whiskey-ja. Nemoćni da se odupru, sposobni da se utope. Karakter mi se raspršio kao dim cigarete na vjetru. Izlazeći s druge strane kože zaboravih ga ponijeti sa sobom.
Neka, sunce će me vratiti u stegnute čvorove normi. Čekat će me tu i karakter sa decimalama na bezbroj nula. Sjetit ću se hvatajući osmijeh na uglu usana, toplih kapi, sjene mjeseca i naopake bajke. U ovoj bajci Princ ponoći ne spašava princezu, već je gura u ponor vlastitih tajnih odaja.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar