SRETOH ČOVJEKA


Sretoh čovjeka. U njegovim očima spaljen cijeli jedan svijet. Pogled bez pogleda. U njemu nema više ni borbe ni očaja. Nema ni suze. Samo mrtvačko bljedilo lica. 

Ugasio se jedan život u kojem je do jučer bio glavna uloga. Nije baš puno ostalo. Jedna torba sa jednom posteljinom, televizor i kuhalo za vodu tefalovo, nekoliko majica. I ostalo je ko zna koliko minuta, dana, mjeseci, možda i godina sjećanja. Neki koktel ljubavi i bola. Čaša puna razočarenja. Neka jutra što mirišu na zajedničku kafu i gorak okus rastanka. Malo u koferima, previše u duši.

Sretoh čovjeka s pogledom bez pogleda, čovjeka koji je izgubio jedan svoj svijet zauvijek. Svi ostavljeni istu bol nose u očima istu tugu u uzdasima. Sretoh ostavljenog čovjeka. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna